probavni

blog za ispucavanje kad se svašta skupi...

08.04.2010.

a romkinja a žena

http://www.youtube.com/watch?v=OqlO2tlJ17Y&feature=player_embedded

31.03.2010.

sve je to od vremena

prvo za bezvoljnost i nepokretljivost bude kriva zima, promjene vremena... kako to već kod nas ide čas sunce, čas snijeg... sve to umara, nepovoljni biometeroološki uvjeti. potom krene proljeće e onda je proljeće krivo za sve. organizam se navikava na proljetne promjene, sve se budi i cvjeta, odmah počinju i neke alergije, imunitet opadne. u toku zime se spušta maglušina, u proljeće puše jugovina... sve u svemu od početka godine ništa ne valja. onda dođe ljeto, dugo očekivano kako bi se čovjek napunio D vitaminom, al počnu one žege i šta ćeš, kako raditi po toj vrućini. Samo čekat odmor i odlazak na more da se speru sve bolešćure što su se preko zime nakupile. e za odmor se svakako ne radi, a ako nema odmora onda je još i gore, kupat se u znoju i povlačit se od stola do kreveta, od kreveta do prozora i sve tako u krug. onda dođe jesen, napokon kiša osvježi život, al kako raditi po kišurini. dani su kratki i samo su za spavat. ko bi usto iz kreveta kad vani lije iz neba iz zemlje. i onda ponovo počnu snjegovi i tako... prođe godina...

al nužda zakon mjenja... da nije nužde da se preživi kako bi se čovjek ikada natjerao da nešto radi kada vrijeme taaaako loše utječe na organizam.

10.01.2010.

tnx KQ

02.09.2009.

aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!

da li te znam iz sna ili iz života

ili te znam po sebi?

02.09.2009.

Nekad želim da sa nekim budem patetična.

Ponekad sanjam da te volim,
ali što sam starija sve rjeđe
se usudim nešto nazvati ljubavlju.

Slomilo me iskustvo života
razne zavrzlame, poduhvati kojekakvi.

Al' mogla bi to biti ljubav
samo kada bih zaista mogla
da doprem do tebe,
onakvog kakav si u mojim snovima.

divim se tvojoj hrabrosti da postojiš takav kakav jesi,
želim da otkrijem kako to uspjevaš.

želim, želim, želim...
i počet ću sad da cmizdrim ko razmaženo djete pred izlogom igračaka ili slatkiša.
hoću da budem k'o ti. ili da budem sa tobom pa da postanem ti.
ili
da ovo sve jednostavno prođe, da prestanem da te sanjam
i da mislim da je ovo ljubav
da prestanem da posjećujem tvoj FB profil i da te googlam.

a baš bi htjela da budeš moj momak - jednom su mi rekli da boljeg neću naći.

oooooooou fuck! patetična sam - ali sama! kmez kmez...

ukrast ću te,
kunem se u sve white twix primjerke limited editiona!!!



jooooooooj, baš si ko twix!

06.04.2009.

kako izgleda strah

Strah, strah, strah...
i besmisao.
jesam li lakomislena?
prenaglo donosim odluke... računam na faktor sreće...
da nije tog straha sve bi lakše bilo.
ima li strah utjelovljenje

zlo je nazemlji utjelovljeno na neki način u 'negativnim' likovima historije i današnjice, ali strah. šta čini strah? ja bih ga opisala kao jedan veliki elastični zid, negdje u glavi. opna koja ne dopušta de se shvati. ta opna... kao neka mrena pomuti vid, zablokira sva čula, zablokira racio... i ko zna šta sve. zbog straha čovjek ne može da se osjeća kao čovjek, već kao sjena koja nastoji da se stopi sa tamom mraćnog kuta u kojem ga niko neće nači. tako bih ja slikom opisala stanje u kom se nalazim.
neprestano mi je potrebna potvrda, potvrda da to što radim je smisleno, da je dobro, da je ispravno. a strah kao da guta sve potvrde koje dobivam. svako ko kaže da sam u pravu za mene postaje irelevantan. naviknuta sam na teror. naviknuta na to da sam... luzer. ništa nije dovoljno odbro. a to je... kako da kažem... ne znam ni sama. sve uzimam sa rezervom, pa mi je jako teško reći da smatram da je ovo stanje grijeh, grijeh prema samom sebi. dovodi do ludila. a šta je čovjek koji izludi sam sebe? nemam odgovora, jer lako je okriviti sebe. lako je preuzeti krivicu, biti ubjeđen u svoju pogrešnost. teško je iz tog stanja se izdići, prebroditi strah.

počinje da bude isuviše teško. a ta težina daje stvarima vrijednost... naizgled vrijednost.
 moj strah ima utjelovljenje, jedno veoma pogrešno utjelovljenje.
već nekako ću zaspati večeras... ali šta će biti sutra... agonija se nastavlja. ne vidim joj kraj. čemu sve ovo? zaist, čemu sve ovo?
imam sabura, i znatiželje. bez ta dva faktora bih davno odustala. i nada... samo da ovo sve prođe.
tada ću saznati da li je ovo zaista tako bitan momenat u životu ili je sasvim benigan, ništavan u odnosu na sve što se dešava, u odnosu na sve što me čeka...
ne vjerujem više ničemu sem svom iskustvu. čak su i činjenice u savremenom svijetu veoma upitne...
nek mi je Bog na pomoći... samo da samu sebe ne izludim.


Stariji postovi