često slutim – bježi mi se
gdje da bježim kad se bojim svjeta
s kim da bježim, ko će da me čuva
koji ima hrabrost da me otme
ko to ima gdje da me odvede
da se skrasim i da s njim osjedim
ja sve čekam nekoga ko vrijedi
da za sebe i njega dom svijem
trebam mjesto vrijedno mog boravka
ostavila ja bih roditeljsku kuću
pobjegla daleko, ko mahnita da sam
samo kad bi našla nekog sličnog sebi
ma ništa lakše:
past će s neba!